-”Gdje si krenuo takav? Zar ne vidiš da ti nešto nedostaje? Pa daj, stani. Čekaj. Zaboravio si nešto ponijeti.”
-”Daj me ne zezaj. Ponio sam sve što mi treba da odem na kavu.
–”Nisi. Ozbiljna sam. Nešto ti nedostaje. Svaki put zaboraviš nešto, bilo gdje da ideš.
–”Idalje te ne razumijem. Šta sam zaboravio?”
-”Osmijeh”. Ne idi nigdje bez njega, molim te.”
U posljednje vrijeme, osim vijesti o koroni, nažalost imamo priliku čitati 90 % ružnih vijesti.
Naslovi koji sadrže riječi kao što su ”ubojstvo” , ”samoubojstvo” , ”nesreće” , ”gladni” , ”izbjeglice”.
Brinu me svi ti ružni događaji. Brojke gladne djece, ljudi od 5 do 75 godina koji pate od različitih psihičkih poremećaja. Nabrojala bih još što šta, ali želim da ove loše riječi ne upotrebljavam u svom tekstu. Bar ću pokušati što manje ih spominjati.
Gdje smo to ostavili sreću? Zašto smo prestali nositi osmijeh sa sobom gdje god da pođemo?
Neka ti osmijeh bude MUST HAVE stvar koju moraš nositi sa sobom.
Šta smo ako nismo sretni i nasmijani? Čula sam različite razloge zbog kojih je osmijeh odsutan s lica. Neraspoloženost, problemi, situacija koja se dešava oko nas.
A čuj, kao prvo, nemoj biti neraspoložen. Zaboravili smo onu ”Svi smo mi kovači svoje sreće”.
Iako mi svaki put padne na pamet umjesto ovog kovači, kolači. Šta ću, volim kolače. Svi se razvesele kada se spomenu kolači jer su slatki. Voli i ti kolače. Ako te veseli taj kolač, pojedi ga. Nema veze, ako ideš na fitness, pojedi jedan. Jedan k’o nijedan. Radi ono što te veseli, slušaj glazbu koja te veseli i neraspoloženost će nestati.
A što se tiče problema, živimo u 21. stoljeću gdje svaki problem ima riješenje. Ako misliš da nema, varaš se. Podijeli svoj problem sa prijateljem, roditeljima ili sa nekim s kim osjećaš da treba. Vjeruj mi da se sve može riješiti, vrlo lako. Samo se nemoj povlačiti u sebe. Otvori se.
Trebamo se osjećati odgovorno za sve loše što se dešava u svijetu.
Ako mi ne činimo dobro, ne možemo očekivati neke promjene u našoj okolini.
Promjena kreće u tebi. U meni. U nama samima. .
Koliko puta me razveselilo kada sam teti u trgovini rekla kako se danas lijepo obukla, a njoj na licu kez od uha do uha. Svaki sljedeći put kad sam ušla na trgovinu ona bi mi se nasmijala od srca. Čak bi se nekad požalila na nešto što joj se taj desilo i rekla kako joj je sada lakše. Svojim osmijehom i lijepom riječju možeš uljepšati nečiji dan.
Ne znaš kakve brige more nekog slučajnog prolaznika, nasmij mu se, možda baš tvoj osmijeh promjeni ostatak njegovog dana. Koliko gladnih ljudi i beskućnika sretneš u danu. Ne moraš im dati novce, ali odvedi ih u najbližu trgovinu ili pekaru, kupi im bocu vode i sendvič. Pomoći ćeš nekomu, netko će to vidjeti ,pa će i on to uraditi.
Sreća kruži lančano. I od nje svi imamo koristi.
Pozitivna energija se lako prenosi na drugog. Ne trebaju nam nikakve formule iz fizike koje će nam to dokazati. Profesore, drago mi je da ovo čitate. Već je dokazano.
Nadam se da si shvatio nakon ovoga, moj čitatelju da se vrijedi nasmijati. Vrijedan si, tvoja gesta može pomoći nekomu drugom, pa će i taj drugi pomoći nekomu trećem, osmijehom i srećom. A čime drugim ?
I što bi Tode Nikoletić, u pjesmi koju je napisao za mene, djevojčicu koja je rado pjevala na festivalima rekao:
”Nasmiješi se, vedrinu nađi. Nasmiješi se, bit’ ćeš mlađi. Nasmiješi se, osmijeh je lak. Nasmiješi se, pobjedi mrak.”
Daj se nasmiješi sad. (Vidim te kako se keziš.)
