Čitanjem članaka o održivom turizmu zasnovan kroz tri temeljna načela: ekonomska održivost, društvena odgovornost i zaštita okoliša, riječi na tu temu, ekologija, okoliš, pa i društvena odgovornost, socijalni i kulturni aspekti, najčešće su sa ustaljenim postavkama iza riječi ekonomija, privreda, profit, novac…
Općenito, s tim redoslijedom riječi se u definisanju održivog turizma u zemljama regije (osim Slovenije) praktično sprovode i realizuju, odnosno ekonomski efekti turizma po svaku cijenu dominiraju kroz prvu prioritetnu poziciju u navodima bez obzira šta je pisac mislio šta da kaže, ali se izostavi kako.
Da li se treba mijenjati redoslijed u pisanju? Naravno, odgovor je da jer od pisanja sa svjesnim ili nesvjesnim postavljanjem riječi – prioriteta, dalje se klupko odmotava te dolazimo do prelaska slova u djelo, a i do definicije BiH održivog turizma koju svako, baš svako sam sa sobom od nas turističkih radnika (i drugi) treba najiskrenije sagledati.
Banalizirana sadašnja opća definicija održivog BiH turizma bi se mogla formulisati prema već napisanim prioritetima ovako: „Nas ili mene interesuje samo turistički profit, po mogućnosti sad, a sutra bit će šta bude…Društvena odgovornost nam je ili mi je ne bitna jer vidim samo sebe u okruženju. Za ostalo nas ili mene nije briga osim u okviru moje avlije gdje ću biti ekolog i zaštitnik okoliša“.
Sad, vraćanje u „normalu“ u suštinu zabačenog negdje prioriteta.
Kad se već spominje svjesnost ili nesvjesnost, rijetki su oni koji će reći da nisu ekološki osviješteni, na to pitanje odgovor će neosporno biti: „Da, ja sam ekološko osviješten“. Da se ne ulazi detaljnije, suštinski se dolazi do velikih problema prouzrokovanih (ne) ekološkim ponašanjem i to najčešće kada nas neko ne gleda u momentu bacanja smeća, nekog onečišćavanja ili nehumanih radnji i to sve uz prisustvo sopstvene ekološke svjesti, ali tad na toj vagi odluke prevagne na stranu profita po svaku cijenu ili društvene (ne) odgovornosti.
Velika je razlika u ekološkoj svijesti i ekološkom ponašanju.
Očito je problem u postavkama i suštini prioriteta održivosti turizma, našem egu i dosljednosti u principima te pristupu u rješavanju uzročno-posljedičnih okolišnih problema. Možda je sad vrijeme za reset u doba korona mirovanja po pitanju održivog BiH turizma jer već sutra…
Sve navedeno ga dođe na isto kao i kupovina domaćih BiH proizvoda, da, svijest imamo ili imam, ali se drugačije ponašamo ili ponašam… Reset?
Pročitajte još kolumni o turizmu u BiH
p.s. naslovna friška fotografija je od udruženja sportskih ribolovaca (veliki respekt toj ekipi !)
